U periodu od 1945.- 1992. godine Olovo se razvijalo kao industrijski gradić prije svega na bazi razvoja drvno- prerađivačke i tekstilne indsutrije. Tranzitna pozicija i blizina Sarajevu pozitivno su uticala na razvoj Olova.

U poslijeratnom periodu pokrenuto je privatna firma Alma Ras koja upošljava oko 800 ljudi.

Posebno mjesto u privredi Općine zauzima i rudnik koji se nalazi u koritu rijeke Bioštice i raspolaže značajnim zalihama rude olova, koja se još u srednjem vijeku na prostoru općine eksploatisala i po kojoj je mjesto i dobilo ime.

Značajan momenat za strateško opredjeljenje Općine je korištenje prirodnih vodenih potencijala u funkciji izgradnje i postavljanja mini hidrocentrala. Radi se o seriji projekata u cilju aktiviranja i iskorištavanja postojećih potencijala za proizvodnju električne energije.

Poljoprivreda:

Analiza prirodnih uslova i stečenih osnova pokazuje da je na terenu opštine moguće uspješno razvijati sljedeće linije proizvodnje hrane:

  • Proizvodnju mesa i mlijeka na bazi uzgoja goveda, ovaca i koza;
  • Peradarstvo;
  • Uzgoj ribe;
  • Proizvodnju povrća;
  • Proizvodnju voća;
  • Proizvodnju aromatičnog i ljekovitog bilja;
  • Pčelarstvo.

Proizvodnja i prerada mesa se sastoji od sljedećih tehnoloških kompleksa:

  • Proizvodnja kabaste stočne hrane;
  • Proizvodnja koncentrovane stočne hrane;
  • Uzgoj i tov;
  • Prerada mlijeka i
  • Prerada mesa.

Dugoročan cilj razvoja povrtlarstva na terenu općine su sljedeći:

  • Pretvaranje sitnih poljoprivrednih gazdinstava u robne proizvođače,
  • Proizvesti povrće i prerađevine od povrća da se zadovolje potrebe stanovništva, lokalnog turizma i konkurentno sposobni plasman na tržištu van općine,
  • Razvoj prerade povrća radi zapošljavanja stanovništva i postizanja boljih finansijskih efekata iz te proizvodne linije.

U programiranju razvoja voćarstva treba obratiti pažnju na:

  • Organizaciju uzgoja autohtonih vrsta voćaka na ovim terenima i
  • Organizaciju uzgoja šumskog voća koje se samoniklo pojavljuje na ovim terenima sa uvođenjem i novih vrsta koje se mogu prilagoditi ovom podnevlju.

Analiza prirodnih uslova pokazuje da na ovim terenima postoje vrlo rasprostranjene raznovrsne vrste samoniklog šumskog voća (glog, drijen, divlja trešnja, šipurak, divlja kruška, divlja jabuka, lješnik), a prirodni uslovi su pogodni i za uvođenje novih vrsta kao što su kanadska borovnica i sl.

Organizacija tog uzgoja zahtijeva proizvodnju rasadnog materijala, a za to su pogodni šumski rasadnici koji već postoje na terenu općine. Uvođenjem proizvodnje rasadnog materijala u postojećim rasadnicima vrši se pod nadzorom stručnog kadra.

Prirodni uslovi za preradu aromatičnog, ljekovitog i začinskog bilja na terenima općine daju šansu da se dobrom organizacijom primarne proizvodnje i finalizacije postignu visoki finansijski efekti, jer osim prirodnih uslova proizvodi iz ove proizvodne linije imaju i gotovo neograničeno tržište u bližoj i daljoj okolini.

Početni koraci su u okviru šumskih rasadnika, osmišljavanje i projektovanje organizacije prerade, pa čak i edukacija individualnih proizvođača za pripremu primarne proizvodnje tog bilja na seoskim imanjima.

Prirodni uslovi za razvoj pčelarstva na ovim terenima su vrlo pogodni sa stanovišta proizvodnje pčelarskih proizvoda visokog kvaliteta šumskog meda koji ima najbolju ocjenu na tržištu.

 

Šumarstvo

Uzgoj, njega i eksploatacija šuma

U pristupu programiranju eksploatacije šume kao obnovljivog prirodnog resursa postoje nekoliko segmenata na koje treba obratiti pažnju i dovesti u međusobne funkcionalne veze sa ostalim privrednim područjima.

Sistematizovanje tih segmenata se može izvršiti na dosta načina:

  • Davanje koncesija za korištenje šumskih resursa i usklađivanje interesa davaoca i korisnika koncesija;
  • Uzgoj i eksploatacija drveta;
  • Rasadnička proizvodnja;
  • Korištenje šumskog zemljišta i samoniklog bilja sa preradom;
  • Šuma u funkciji razvoja turizma.